fotografiju je ustupio Neshasr a snimke Borrsky

Nedavno gostovanje na Studiju B, u emisiji “U centru” emitovanoj 30. 06. 2011. troje aktivnih Twitteraša i javnih ličnosti Jasne Matić, Veselina Jevrosimovića i Zorana Torbice i posebno način na koji je emisija moderisana od strane voditeljke izazvala je komentare na Twitteru ali i u ličnim kontaktima osoba koje aktivno koriste društvene mreže i mahom i rade poslove koji su u vezi sa njima. Ivan Ćosić, Creative Thinker and Idea Maker, uobličio je u ovom tekstu smernice predstavnicima internet zajednice ali i predstavnicima medija za predstavljanje mogućnosti komunikacije na društvenim medijima u klasičnim medijima. U nastavku je Ivanov tekst “prošaran” snimcima emisije sa Studija B.

Promocija Interneta na tradicionalnim medijima

U poslednjih nekoliko dana desila su se dva gostovanja na televiziji od strane ljudi koji su izuzetno aktivni na domaćoj internet sceni, što je samo po sebi ogroman pomak u pravcu približavanja novih medija širokim narodnim masama i povećanju penetracije Interneta u Srbiji.
U oba slučaja, manje ili više desilo se nekoliko stvari koje polako postaju trendovi.
Televiziji i ostalim medijima je veoma bitno da čuju iskustva, jer im je već poznato da se velike medijske kuće na globalnom nivou okreću Internetu kao izvoru informacija, dok je internet profesionalcima jako bitno da iskoriste ovaj medijski prostor da Internet približe široj publici, i iskoriste to za povećanje broja korisnika i samim tim, dalje povećaju svoje tržište.
Postoji veliki potencijal za Win-Win situaciju, ali ne mogu da se ne otmem utisku da sve ovo napravi samo mali korak napred a zapravo ima potencijal za skok napred. Često smo čak u situaciji da deluje kao da pucamo sami sebi u nogu (i jedni i drugi).

Dva neprijatelja u ovom konfliktu su nosioci radnje.

Prvi neprijatelj je pripremljenost voditelja (ne sam voditelj). Najčešće se pripremljenost voditelja svodi na parcijalne informacije kojima barataju, bazirane na pretpostavkama i stereotipima. Ovo često može da se okarakteriše kao pozitivna strana, jer se kroz njih demonstrira šatro “zabluda” koju obični korisnici imaju, pa je na Internet profesionalcima da tu zabludu otklone svojim objašnjenjima. U realnosti ovo izaziva pat poziciju, jer nije uvek lako postaviti se u pozitivnu, jevanđelističku priču i govoriti kako su to zapravo sjajni servisi, dok po ko zna koji put slušaš jedne te iste predrasude: da su društveni mediji gubljenje vremena, da se koriste za ovo ili za ono, da ljudi imaju nepoverenje prema korišćenju elektronske trgovine i plaćanja i slično.
Drugi neprijatelj je staloženost inače dinamičnih predstavnika zajednice gde je često teško objasniti običnim jednostavnim rečima i lako razumljivim metaforama neke od servisa, i objasniti očigledne prednosti korišćenja informaciono komunikacionih tehnologija i društvenih medija kao najpopularnijih platformi za korišćenje istih.
Veliki jaz se primećuje dalje kada se objektivno posmatra svaka od ovih emisija. Na prvom gostovanju Nebojše Radovića i Zorana Torbice u jutarnjem programu na TV Pink jasno se video jaz u poznavanju materije između dva voditelja – Jovane Janković i Srđana Predojevića. Iako je Jovana samo par dana ranije provela malo više vremena sa pomenutim tviterašima, i par dana u korišćenju samog servisa nije bilo teško uvideti razliku u postavljanju pitanja i prihvatanju tematike.
Još veći jaz se uvideo u četvrtak u emisiji na televiziji Studio B „U Centru“ gde je voditeljka Danijela Šegan bila suočena sa čak tri gosta, Jasnom Matić, Veselinom Jevrosimovićem i Zoranom Torbicom. Mada se slažem da je tema emisije, pružen medijski prostor, izneti podaci i ukupan utisak pozitivan, ne mogu da ne budem objektivan i da ne kažem da bi emisija bila daleko bolja da je voditeljka provela neko vreme sa akterima, koristila većinu pomenutih servisa/platformi i bolje se upoznala sa okruženjem i temom.
Sve u svemu, za ozbiljno promovisanje korišćenja Interneta u svakodnevnom životu i radu, potrebno nam je partnerstvo obe strane, pa čak i kada smo suočeni sa trik pitanjima moramo da odgovaramo sa preciznim podacima i u lako shvatljivim metaforama.
Širokom auditorijumu moramo pričati sa osnove “šta je tu za njega”, a pitanja voditelja, kada nismo u prilici da ga upoznamo sa temom pre same emisije moramo predvideti kao u šahu, par poteza unapred. Odgovori ne bi trebalo da budu u stranim rečima već u vrednostima za krajnjeg korisnika, jer u realnosti odgovaramo gledaocu/slušaocu, a ne voditelju.

Par primera:

Ljudi nemaju poverenja u elektronsku trgovinu?
- Nemaju ali imaju mogućnost da koriste posebnu karticu sa odvojenim sredstvima samo za tu transakciju, što nemaju sa običnim karticama. Postoje brojni servisi koji verifikuju da li je sajt bezbedan za trgovinu, a tu su i društvene mreže pa kupujete tamo gde vam prijatelji preporuče (gde su oni već kupovali). I na pijaci ili prodavnici može neko da vas prevari, ali nećete kod njega više kupovati.
Kako je najlakše započeti elektronsko plaćanje?
- Platite neki račun za struju ili telefon bez da idete u banku ili poštu, uštedite i vreme i maltretiranje.
Da li su društvene mreže gubljenje vremena?
- Gubljenje su vremena samo ako ih koristite za gubljenje vremena. Društvene mreže su pojednostavljeno nove platforme za komunikaciju sa svoj postojećim prijateljima, budućim prijateljima ili ciljnom grupom ukoliko komunicirate ispred kompanije ili organizacije.
Da li moraš stalno da budeš prisutan na društvenim mrežama?
- Ne, kao što i na telefonu možeš da se javiš na propušten poziv.
To se nije dovoljno dobro primilo kod nas.
- Tek će. Ljudi su bili skeptični i po pitanju automobila, telefona , električne energije, pa ih sada svi koristimo. Korišćenje je dobrovoljno pruža mnogo pogodnosti, ali nije obavezno.
I tako dalje i tako bliže. Moramo pričati o pozitivnim primerima običnim, razumljivim jezikom. Moramo prvo „kupiti“ voditelje da pređu na drugu stranu, pa da nas onda ugoste. Teško da ćemo doći u situaciju da neko od nas bude voditelj i da sa druge strane ima svoje sagovornike i da se svi razumeju. Do tog trenutka treba iskoristiti potencijal i prednost trenutka. Voleo bih da se novinari uče na primerima emisija kod Zorana Stanojevića u Oko magazinu na RTSu i Tamare Vučenović (Digitalne Ikone) na Radio Beogradu, koji ovaj posao rade godinama i rade ga dobro. Sve pohvale i voditeljima i Internet profesionalcima na dosadašnjem trudu, samo jednostavno – i jedni i drugi možemo mnogo više dobiti od toga, ako se obe strane potrude malo više i nađu negde u sredini.

Ivan Cosic

Ivan je multidisciplinarni kreativac koji se već 15 godina bavi raznim poslovima u sferi dizajna, medijske produkcije i informaciono komunikacionih tehnologija. U svom radu često je onaj koji stalno izaziva status quo i trudi se promeni način na koji ljudi posmatraju stvari oko sebe. Svojim prezentacijama na brojnim konferencijama doprineo je tome da učesnici na potpuno drugačiji način posmatraju nove medije.
Kao deo marketing agencija i kompanija distributera radio je za najpoznatije svetske brendove kao što su Johny Walker, Smirnoff, Lucky Strike, Microsoft, IBM, SAP, Electronic Arts, Disney, Asus, Dell, Western Digital, Verbatim i druge. Predavao je u Istraživačkoj stanici Petnica i jedan je od osnivača i administratora Dizajnzone, najveće regionalne dizajn zajednice. Pored full-time poslova honorarno radi kao kreativni konsultant i čovek od ideja sa mnogim regionalnim agencijama u domenu marketinga, brendinga i društvenih medija.
Autor je ličnog motivacionog bloga Debeljuca kojim je promenio život sebi i mnogim svojim čitaocima i na neki način označio povratak na internet scenu. Za svoj rad na blogu dobio je brojne nagrade i priznanja.